Kada većina klubova za koje igrate ne pokažu da vjeruju u vas i ne tretiraju nas na pravi način, potrebno je pravo umijeće i hrabrost kako biste se izdignuli iz takvog nečega. Upravo to je uradio i Rijad Kobiljar, čija bi karijera, da je slušao razne zle jezike, vjerovatno doticala samo dno.
Sada je ovaj 24-godišnjak član njemačkog trećeligaša Uerdingena, za koji je prije par dana postigao i svoj prvijenac. Kako kaže, počeo je učiti i njemački jezik.
“Kao što svi znaju, svaki početak je težak. Ali Njemačka je top država, uredna i sve se zna. Jezik učim, znam osnovne stvari i dosta stvari razumijem, pogotovo u fudbalu. Svi pričaju engleski jezik, tako da mi je lahko sporazumijevati se.”
U utakmici protiv Duisburga je postigao pogodak, i baš kada je sve trebalo krenuti na bolje, na kraju utakmice je obnovio povredu.
“Da, pauzirao sam četiri sedmice i odigrao poluvrijeme protiv Jene. Takav je bio dogovor i onda sam protiv Duisburga ušao zadnjih pola sata, zabio gol, bio je klizav teren i uz malo nesreće mi se desila opet ista povreda. Teško je svakom igraču sa povredama, ali ima još 15 dana do kraja prvenstva, došlo je u loše vrijeme. Tako mi je suđeno, dobar sam u glavi i mnogo sam zreo sada, jer sam naučio da na šta ja ne mogu da utičem, da na to ne treba gubiti vrijeme i snagu. Sad imam vremena da se oporavim i 100% spremim i fokusiram na novo prvenstvo i da dođem 100% spreman na pripreme.”
Mnoge zavarava to što je Uerdingen trećeligaš i prema tome imaju predrasude, a Rijad je pored ove ponude imao još ponuda od evropskih klubova.
“Sad zimus sam imao dosta ponuda, imao sam ponudu iz prve izraelske lige, iz mađarske lige Ujpest, par opcija za Sloveniju, kao i par opcija za Tursku. Prošlo ljeto 2019. godine, imao sam dosta ponuda koje su stigle na klupsku adresu, prva od Wisle Krakow koju je moj tadašnji klub, NK Rudar, odbio i tražio veću cifru, zbog čega je to na kraju i propalo. Nakon toga sam potpisao novi ugovor sa novim uslovima, što sam i tražio. Malo ludo zvuči otići u treću njemačku ligu, ali to je također profesionalna liga. Tu igra 6-7 klubova koji su bili standardni bundesligaši i drugoligaši. Moj klub je imao godišnji obračun od više od 10.000.000€, igram sa igračima poput Kirchoffa i Großkreutza, koji je svjetski prvak. Teško je odbiti transfer u Njemačku, pogotovo kada klub odvoji novac za tebe. Hvala Bogu, dobio sam odličan ugovor, i presudilo mi je to da Njemačka u mojoj regiji ima 10 profesionalnih klubova iz prve i druge Bundeslige. Sa 5-10 dobrih utakmica možeš obezbijediti sebe i svoju porodicu, a ja znam da imam kvalitet i znam da idem pravilnim putem, ne žuri mi se jer sam siguran da ću kad tad biti na top nivou.”
Kobiljarov saigrač, Kevin Großkreutz, sa trofejom Svjetskog prvaka
Pitali smo Rijada da uporedi treću njemačku ligu sa Premijer ligom ili sa Prvom slovenačkom, imajući na umu finansijske uslove i infrastrukturu.
“Ovdje je liga puno otvorenija i jači je tempo mnogo. Tempo je konstantan “gore-dole”, dok se u Bosni i u Sloveniji igra puno više nogometa, dosta sporije. Ovdje su igrači mašine, ali mislim da su kod nas na Balkanu igrači puno bolji tehnički i puno više znaju nogomet, ali je fizika, tempo i ostalo velika razlika. Infrastruktura je top, stvarno u svakom u klubu imaš terene za trening i svoj stadion, stvarno je savršeno. Finansijski, pa evo svi klubovi imaju godišnji obračun između 1.000.000€ – 15.000.000€, to sve govori.”
Još uvijek prati svoje bivše klubove iz Premijer lige.
“Pratim Sarajevo i pratit ću ga do kraja života, a i Zrinjski pratim. Našu ligu pratim jer tu imam dosta prijatelja i stvarno ima mnogo dobrih igrača. Također pratim slovensku ligu jer imam dosta dobrih prijatelja koji igraju tu.”
Kobiljar iz perioda kada je igrao za FK Sarajevo
U Njemačkoj je, zajedno sa svojom ženom, presretan i zadovoljan.
“Planove za budućnost nemam, naučio sam kroz zadnjih godinu dana da ne treba ništa unaprijed planirati. Naravno, imam ciljeve, imam želje i radim sve što mogu da se to sve ispuni. Imam ugovor do ljeta 2021. godine i sa opcijom da se produži, također i sada imam neka interesovanja, ali žena i ja ne idemo nigdje. Jedini način je cifra koja se ne odbija. Ovdje smo presretni u Düsseldorfu i nekad 4000€-5000€ nije vrijedno tvoje radosti i sreće!”
