Situaciju u kojoj se trenutno nalazi Marko Maksimović, najbolje je opisao on sam u jednom od prethodnih intervjua, gdje je izjavio kako je prošle godine slavio titulu prvaka Bosne i Hercegovine dok Zrinjski i Sergej Jakirović nisu izborili Evropu, a sada je on bez posla dok Jakirović niže rekorde sa Zrinjskim. Dokaz koliko je fudbal nepredvidiv i koliko brzo se mijenjaju dešavanja u istom.
Za naš portal je komentarisao bh. reprezentaciju, domaće klubove, titulu sa Borcem i tretman koji ima klub iz Banja Luke.
Manjak zajedništva vidi kao glavni razlog za neuspjeh bh. reprezentacije.
-Jedan od razloga jeste to što se javnost i dobar dio medija nisu složili sa izborom selektora. To je i danas slučaj, pogotovo jer Savez daje podršku selektoru od samog početka, što je dobro. Iz te perspektive, to vidim kao glavnu kočnicu što se tiče reprezentacije, dakle nema jedinstva unutar cijele sportske javnosti. Bilo je pomaka poslije utakmice sa Francuskom i pred posljednje dvije utakmice u kvalifikacijama, sa Ukrajinom i Finskom, međutim nakog toga se dodatno narušila atmosfera.
Bivši strateg Borca se slaže da nacionalni ključ utiče na kvalitet bh. fudbala.
-Apsolutno. Sport je takav da bi trebali da igraju i rade najbolji, ali mi živimo u zemlji gdje određena pravila moraju da se ispoštuju. Ja lično smatram da je kvalitet presudan i da bi to donijelo boljitak, a ovako imamo situaciju gdje dugo čekamo na bilo kakav ozbiljan rezultat. Prečesto koristimo tu situaciju oko nacionalnog ključa da se “vadimo”, govoreći da neko mora igrati zbog istog, a to ne bi smio biti slučaj.
Smatra da bh. klubovi nemaju jasno definisane dugoročne ciljeve.
-Sarajevo i Zrinjski su napravili u mnogim segmentima iskorak u odnosu na druge klubove – infrastrukturno i organizacijski. Klubovi kao što su Borac, Velež, Široki Brijeg i ostali, često imaju probleme. Ljudi koji vode naše klubove trebali bi postaviti dugoročne ciljeve, a ne samo one koje se odnose na idućih godinu dana. Treba da se za svakog čovjeka zna tačno zašto dolazi u klub i koji je njegov posao. Potrebno je strpljenje, ali nam fali i kvalitetnog osoblja, ideja i vizije. Što ne znači da takvi ne postoje, pohvalio bih neke klubove gdje se ulaže privatan kapital, kao što je Tuzla City. Ali, opet kažem, mali broj klubova ima dugoročno posložene ciljeve.
Konstatovali smo da se za neuspjeh U19 reprezentacije BiH može vezati nedostatak pobjedničkog mentaliteta.
-Gledao sam utakmicu i moram reći da mi je jako žao, prije svega selektora, njegovog stručnog štaba i naravno svih momaka koji su ostavili jako dobar utisak. Definitivno se radi o jakoj dobroj generaciji od koje će bh. fudbal sigurno imati koristi u budućnosti. Ne bih se složio da je stvar pobjedničkog mentaliteta, moramo reći da smo igrali protiv Francuske koja je svjetska velesila i svako ko je gledao utakmicu mogao je primijetiti evidentnu razliku. Ovom prilikom bih želio da čestitam selektoru Barbariću na svemu što je uradio, ostaje žal što su presudne bile te dvije minute, ali bitno je da se mogu izvući neke pouke. Možda prosto nismo svi zajedno zaslužili da te dvije minute idu u našu korist, jer ipak se moramo složiti da Francuska mnogo ulaže u svoj fudbal. Na kraju je i kod njih bila primjetna erupcija oduševljenja, što jasno pokazuje da su imali respekt prema našoj reprezentaciji.
O poziciji sportskog direktora se još uvijek ne zna mnogo u bh. fudbalu.
-Smatram poziciju sportskog direktora mnogo bitnom, po meni je jedna od najvažnijih za svaki klub. Mnogo je slična poziciji trenera, ali je van terena. Kvalitetni sportski direktori mogu da naprave mnogo za klub, trenere i ekipu. Oni su ta spona između Uprave i struke. Imamo i svijetlih primjera u bh. fudbalu, Dalibor Šilić je dug vremenski period radio u Širokom Brijegu, jako kvalitetno. Samir Muratović sada radi dobar posao u FK Tuzla City, Emir Hadžić je radio dobre stvari u Sarajevu. Kod nas je u globalu zapostavljena ta pozicija, iako je mnogo važna. Naveo sam tri primjera ljudi koji su dobro funkcionisali, a s druge strane, imamo određene klubove kod kojih uopšte ne postoji ta pozicija ili ako postoji ona je fiktivna i ti ljudi se jako malo pitaju.
O šampionskoj polusezoni sa Borcem.
-Počelo je sa izuzetno lošim ambijentom na priprema, gdje smo stvarno dobro radili, ali nismo uspjeli postići niti jedan gol na pripremama. Ono što mene podsjeća na taj period je jedan jako ozbiljan i predan rad, definitivno jedna od najboljih atmosfera u kojoj sam ja imao priliku raditi – i kao trener i kao igrač. Anegdote ne bih dijelio, često kažem u šali, sreća što Borčev autobus i svlačionica ne znaju da pričaju, imali bi svašta da kažu.
Maksimović smatra da je priča oko sudija prenapuhana.
-Volio bih da pogledamo čitavu polusezonu i da vidimo konkretno, za sve klubove, šta se sviralo, a šta ne. Čini mi se da se želi u drugi plan staviti ono što smo mi, igrači i stručni štab, napravili. Imali smo četiri igrača u kristalnih 11 na kraju sezone, Vranješa sa 18 postignutih golova, Zakarića sa 12 golova i 12 asistencija. Neko želi da to minimizira, a opet kažem, da je Sarajevo pobijedilo samo jednu utakmicu, oni bi bili šampioni. Ne znam da li bi onda bilo sve uredu. Sjećam se dobro bure pred utakmicu na Koševu, gdje je velik pritisak stavljen na sudiju Mujića, a na kraju su svi bili zadovoljni suđenjem. Nama je u finalu Kupa poništen čist gol, pa nismo ništa spomenuli, spominjem sada poslije osam mjeseci. Kao da sada neko kaže da je Zrinjski prvi jer mu pomažu sudije. Specifični smo mi, niko ne priča o tituli Sarajeva kada je bila korona. Priča se da je prekinuto prvenstvo zbog Borca i Evrope, sve što je iz Banjaluke se minimalizuje. Ta titula ostaje za čitav život upisana Sarajevu. Poredi se nečija titula sa nečijim četvrtim mjestom.
Kako vratiti publiku na stadione?
-Imali smo period korone, prije tog perioda je bila dobra posjećenost na stadionima. Ja mogu da pričam konkretno za Banja Luku, imali smo 5-6 utakmica sa punim stadionom u toku korone, između ostalih – u Evropi i protiv FK Tuzla City u utakmici za titulu. Publiku na stadione vraćaju dobre igre, dobri igrači. Publika u svim gradovima, pogotovo u većim (Banja Luka, Sarajevo, Mostar), zna da prepozna dobar fudbal i dobar rad i sigurno da nema potrebe da je “zovete”, ona se sama vrati. Isto tako, publiku ne možete da prevarite, jasno vide da li se neke stvari rade dobro, bitno je biti pošten prema njima. Vidimo po primjeru Željezničara, kada dođe dobar čovjek kao što je Edis Mulalić na pravo mjesto, onda se vrati i publika, a to osjete i igrači.
