Kada igrač sa 18 godina nosi dres jednog od najvećih klubova u regionu i epitet najperspektivnijeg igrača svoje države, sigurno da se radi o vanserijskom talentu. Riječ je o Milanu Vukotiću, igraču Dinama i U-21 reprezentacije Crne Gore.
Pored Vukotića, u Dinamo je došao još jedan njegov sunarodnjak, iz redova Iskre, a to je Andrija Kolundžić. Pomenuti transferi su i garant da je kvalitet fudbala u Crnoj Gori iz godine u godinu sve bolji, što daje za pravo crnogorskoj javnosti da se nada i boljim partijama reprezentacije u budućnosti.
Jesu li, osim ponude Dinama, na adresu Budućnosti stizale i ponude drugih klubova za Vas, i ako jesu, od kojih klubova? Zašto ste se baš odlučili za Dinamo?
“Iskreno bilo je dosta ponuda iz Italije, Njemačke, Francuske, Portugala i Srbije. Međutim, za mene je Dinamo uvijek bio nešto posebno, taj čuveni Maksimir, navijači, vrhunski igrači koji su izašli iz Dinama, promocija mladih igrača i vjerovanje od strane ljudi koji vode klub. To je bilo presudno da dođem u Zagreb. Vjerujem da će biti zaista vrhunska saradnja, da će mi Dinamo mnogo dati, ali i ja njemu!”
Šta biste podvukli kao najveću razliku između crnogorske i hrvatske lige?
“Dosta toga je drugačije, sami pristup svakom treningu, pa do pripreme za utakmicu, infrastrukture, pa i samog kvaliteta. Treneri mnogo više vode računa o detaljima. Hrvatska liga je razina više, moraš biti maksimalno spreman i skoncentrisan u svakom trenutku, moraš biti na željenom nivou da bi bio pravi, da bi pobijedio, ovdje svako opuštanje bude kažnjeno.”
Jeste li se već navikli na život u Zagrebu? Šta Vam najviše fali iz Crne Gore?
“Iskreno da kažem jesam. Osjećam se sjajno u Zagrebu, kao da sam kući, kao da sam tu već duže vrijeme. Ljudi su gostoljubivi, hoće saslušati i pomoći na svakom koraku, sličan je karakter ljudi kao u Crnoj Gori.
Najviše mi nedostaje porodica, roditelji mogu doći, ali djed i baba su stariji pa se teško mogu usuditi, ali prvo slobodno vrijeme ću iskoristiti da ih posjetim.”
Milanova fotografija sa priprema u Poreču
Da li ste zadovoljni minutažom koju ste dobijali u drugom timu Dinama?
“Zadovoljan sam minutažom. Trener Prelec, pomoćnici i svi u klubu vjeruju u mene i to mi mnogo znači, tjera me da idem ka naprijed i ja se trudim to da vratim na terenu. Kad sam dolazio u Dinamo rekao sam da dolazim da napravim velike stvari za klub i sebe i ovo u drugom timu je stepenica koju moram proći, stepenica adaptacije koja će dodatni poboljšati moju igru.”
Dijelite svlačionicu sa mnoštvom dobrih igrača, ko Vas je najviše impresionirao?
“Dinamo ima vrhunske igrače, tu su svakako Karica, Julardžija, Kolundžić, Janković, Duvnjak…Sve veliki potencijali.”
Vaš stric, Miodrag Vukotić, je nosio dres raznih evropskih klubova, između ostalih i Milana, pomaže li Vam sa savjetima?
“Zbog njega i predsjednika našeg saveza, Dejana Savičevića, smo svi u Crnoj Gori zavoljeli Milan. Svakako da mi njegovi savjeti mnogo znače, jer ima veliko iskustvo.”
Prijeko potrebno iskustvo skuplja u Dinamovoj B ekipi
Kako se opuštate u slobodno vrijeme, koji muzički žanr preferirate?
“Slobodno vrijeme provodim uglavnom gledajući fudbal, uživam u velikim utakmicama i uvijek nešto novo naučim. Što se tiče muzike, rekao bih da sam svestran, mada me opušta laganija domaća muzika.”
Za kraj, ispričajte nam interesantnu anegdotu iz svlačionice.
“Ne bih izdvojio nista posebno, ali bude uvijek nešto interesantno jer u našoj svlačionici se zaista nalaze sjajni momci i mnogi od njih su duhoviti.”
