Skauting na Balkanu je još uvijek u razvoju i svaki članak na ovu temu je vrlo rijedak. Iz tog razloga, odlučili smo prenijeti intervju koji je radio novinar Aleksandar Stojanović sa Srđanom Karićem. Karić je glavni skaut omladinske škole Crvene zvezde, čovjek sa ogromnim iskustvom u skautingu, predavač na raznim webinarima i seminarima.
-Šta za vas predstavlja skauting u modernom fudbalu?
“Dobro organizovan operativni skauting i razgranata skauting mreža su potreba svakog kluba koji gleda u budućnost. Na osnovu materijalnih mogućnosti, stručnih znanja, percepcije i intuitivne procjene skauta vrši se procjenjivanje sposobnosti i performansi sportista. Klubovi širom svijeta proširuju globalnu mrežu skautinga, kako bi na vrijeme i brže od konkurencije otkrili skrivene talente. Moto imućnijih svjetskih klubova je “Kupi jeftino, promoviši, napravi rezultat, prodaj i zaradi”. Skauting je baza koja mora da postoji u svakom klubu i ne može da vas skupo košta ako ga koristite kako treba.”
-Koje karakteristike ili vještine treba da posjeduje jedan fudbalski skaut?
U svijetu skautinga postoji izreka:
“Umjetnost skautinga su dvije stvari. Jedna: stajanje uz bok terena, slušanje, dobijanje informacija. Drugo: dobro oko i gledanje fizičkog razvoja i tehničkih sposobnosti igrača.”
Svaki ozbiljan skaut bi trebao da posjeduje: temeljno razumijevanje sporta kojim se bavi, dobru moć zapažanja i zaključivanja, odlične komunikacione i organizacione veštine, lako uspostavljanje i održavanje kontakata, preuzimanje odgovornosti za donijete odluke, profesionalnost i osjećaj za timsku igru, poznavanje rada u savremenim skauting platformama (InStat,WyScout)…
Šta prvo zapazite kod igrača koji Vam je interesantan?
Volim da vidim prvi kontakt – taj prvi kontakt vam dosta toga pokaže. Kako se namjestio i da li je “podigao glavu”, da li je usmerio prijem, prvi korak, ideju poslije prijema, da li je nastavio kretanje poslije odigrane lopte. Korisni prvi dodir ilustruje da igrač razmišlja korak unaprijed i zna šta da radi sa loptom i prije nego što ona dođe do njega. Akcenat je na brzini, koja se ne odnosi samo na trčanje, već i na brzinu izvođenja tehničkih elemenata, brzinu donošenja odluka. Također, mislim da je važno gledati kako se igrač kreće. Kakvo je njegovo kretanje na terenu, kako prepoznaje određene situacije na terenu, kako čita igru. Svaka pozicija, od golmana do napadača, ima svoj skup zahtjeva. Ključno je znati šta vašem klubu treba i zapitati se “mogu li igrači koje skautiram da donesu kvalitet, da li su bolji od onoga što imamo?“. Moramo sa sigurnošću poznavati igrački kadar kluba za koji radimo, sve njihove vrline i mane, jer na taj način možemo da ih uporedimo sa igračima koje pratimo.Važno je biti svjestan šta vam je potrebno.”
-Koliko vremena je potrebno za prepoznati talentovano dijete?
“Svako dijete, odnosno igrač, je individua za sebe. Neki igrači imaju očigledan talenat koji brzo uočite i prepoznate. Na prvi pogled te “kupi” i jednostavno sa nestrpljenjem čekaš sljedeću utakmicu da ga ponovo gledaš. Opet, za pojedine igrače moraš odvojiti nešto duži period prije nego što shvatiš da je igrač za vas. Možda nemaju tako izrazite veštine koje svima “upadaju u oko”, ali posjeduju neke sposobnosti koje još nisu dovoljno ispoljili i vremenom postižu vrlo visoka ostvarenja. Mislim da je danas veliki problem što svi jure “top talenta” i u tom skautingu propuste neke igrače koji iz sjenke zablistaju. Ono što je izuzetno važno za svakog skauta jeste da ne vrednuje igrača samo na osnovu onoga što zna kada se uoči, već i na njegovoj sposobnosti da se razvija, usvaja, uči.”
-Da li su Vam se nekada mimoilazila razmišljanja u odnosu na trenere?
“Pratim treninge kako bih što bolje upoznao trenera, način na koji radi, način na koji gleda fudbal, šta traži od svojih igrača. Na taj način olakšavam sebi posao. Jer dobro upoznam trenera i ekipu i tačno znam kakav profil igrača treba da dovedem. Ipak, mimoilaženja u mišljenju se ponekad dešavaju i to je dobro i normalno. To nas onda tjera da uđemo u još dublju analizu i svako od nas argumentuje zašto jesmo ili nismo za nekog igrača. Možda ja ponekad insistiram na igraču koji neće odmah donijeti prevagu u ekipi, ali sam optimista da će u perspektivi biti igrač koji će imati zapaženu ulogu u timu.”
-U kom dobu je najveći problem?
“Iz svog ugla mogu da kažem da nema perioda bez problema. To je nažalost sastavni dio života svakog igrača, bilo da on igra za najmlađu ili najstariju selekciju. Adaptacija na novi klub, novu sredinu, nove zahtjeve. Rast, sazrijevanje i povrede. Trenutak kada pomisle da su novi Messi i Ronaldo, period kada sjede na klupi za rezervne igrače. Očekivanja i prevelik pritisak od strane roditelja, agenta, kluba. Zato je dužnost svih nas da im pomognemo da to prebrode i da nauče da iz toga izađu još jači. Naravno i da na vrijeme prepoznamo potencijalni problem.”
– Kada treba krenuti sa takmičarskim fudbalom, a kada djecu treba taktički obučavati? Od najranijeg doba ili..?
“Nema više fudbala na ulici, školskom dvorištu, parku. Nekada su djeca svoju prvu fintu, dribling i pobjedu ostvarivala na ovim terenima. Plemenitost, vic, ideja, tehnika, takmičarski duh su se sticali. Četiri kamena namjestiš za golove i borba. Nije bilo trenera da te nauči kako ćeš da gurneš nekome loptu kroz noge. Bili smo prepoznatljivi po tehnici. Tehnika je proizvod ljubavi između djeteta i lopte. Takmičenje je bilo i tada zastupljeno, ali u glavnim ulogama bila su djeca. Završi se utakmica, prelaze na druge zanimacije, roditelji nemaju pojima. Danas se sve to radi u klubovima od najmlađeg uzrasta. Čunjevi, merdevine, lopte, ali sve je manje majstora sa loptom. Suočavaju se sa pritiskom od ranog doba.Takmičenje je i dalje prisutno, ali se preselilo i na roditelje. Lige, turniri, rezultat dobijaju na značaju. To dovodi do toga i da se taktika bez ikakvog razloga spušta u najmlađe uzraste. Ograničava se broj dodira, ne dozvoljava se dribling, uvježbavaju se prekidi, itd. Taj period od 8-11 godina je jedan od najvažnijih segmenata buduće nadogradnje mladih igrača. Na tim treninzima se ne radi na taktici, prekidima, već se stiče osnova fudbala. Pustimo ih da uče kroz igru.”
– Da li Vam je posebno žao što neko dijete nije uspelo, a da bio je talentovan?
“Naravno da jeste. Ne bih o imenima, ali svako od nas zna da navede par igrača od kojih se očekivalo mnogo, ali iz ovog ili onog razloga nije uspio. Biti talentovan nije garancija da ćete postati ozbiljan igrač. Mnogo kockica treba da se posloži da bi neko uspio u fudbalu. Mnogo toga zavisi od samog igrača, ali isto tako i od kluba, menadžera i projekta koji je osmišljen za njega.”
Šta je najvažnije za dječaka da postane igrač?
“Talenat je neophodan preduslov za uspjeh igrača, ali dostizanje vrhunskog sportskog uspeha podrazumijeva i radnu etiku, volju, kvalitetan i stručan trening. Pele je rekao: ”Uspjeh nije slučajnost, nego težak rad, istrajnost, učenje, odricanje, i prije svega, ljubav prema onome što radite.” Da bi se to postiglo potrebna je podrška porodice, kluba, menadžera itd. Potrebno je da svi rade u korist tog djeteta, kako bi pravi rezultat došao u pravo vrijeme. Bez pritiska, bez žurbe.”
– Najbolje poznajete djecu iz bivše Jugoslavije, otkud toliko talenata i da li bi mogli da radite i negdje u inostranstvu?
“Priroda mog posla je takva da moram do poznajem kvalitet djece iz regiona. Ovo područje je uvijek bilo prepuno talenata i nadam se da će tako i ostati. Jednostavno, predodređeni smo za sport i to moramo iskoristiti na najbolji moguči način. Što se tiče inostranstva, naravno. Trudim se da radim kvalitetno, imam saradnju sa vrhunskim stručnjacima iz sporta, usavršavam se, tako da se ne plašim izazova.”
