Ukoliko se osim vas samo još tri osobe na svijetu bave određenim poslom, znate da itekako vrijedite i da ste posebni. Iznimka nije niti posao Filipa Boraka, koji se bavi poslom za koji mnogi nisu niti znali da postoji. Radi se o treneru čiji je zadatak da tehnički potkuje igrače, sa akcentom na tehniku šuta.
Odnedavno je zaposlen u hrvatskom prvoligašu, Gorici, koja je angažovanjem ovakvog stručnjaka, uveliko doprinijela napredovanju Kluba. Za Balkan Interviews je otkrio sve o svojoj profesiji.
Za početak, Filip nam je otkrio koji nogometaš je došao najbliže do “savršenog udarca”.
“S obzirom da se ovim poslom bavim već jedno dulje vrijeme, mogu reći da sam u međuvremenu analizirao većinu igrača koji igraju na vrhunskoj razini. Bilo je tu jako lijepih udaraca i golova, ali vrlo je rijetka pojava da igrač koji zabije spektakularan gol ima neku konstantu u izvođenju dobrih udaraca. Najbolji primjer je Cristiano Ronaldo čija statistika u izvođenju slobodnih udaraca nije baš bajna. Iako je zabio neke stvarno vrhunske golove, on se već godinama muči s istim tehničkim problemima. S druge strane, postoji nekoliko vrhunskih igrača koji su svoju izvedbu digli na višu razinu i imaju bolji postotak tehnički ispravnih udaraca. Neki od njih su Leroy Sane, Hakan Calhanoglu i Marcus Rashford. Međutim, jedini igrač u povijesti koji se približio savršenom udarcu i koji je mogao uspješno kombinirati nekoliko različitih udaračkih tehnika je Juninho Pernambucano.”
Dosta je učio o tehnici šuta, a neke tehnike je udarce i lično primijenjivao.
“Još kao igrač volio sam udarati loptu na različite načine, pa sam uz pomoć dvojice agenata, Igora Krlića i Filipa Šelendića, došao do Barteka Sylwestrzaka koji se već više od 20 godina bavi tehnikama udaraca. Nakon nekoliko treninga po njegovoj metodi vidio sam nevjerojatan napredak ali ubrzo sam zbog ozlijede završio igračku karijeru. Shvativši da njegova metoda može izuzetno unaprijediti svijet nogometa, nakon ozlijede stupio sam u kontakt sa Sylwestrzakom i otišao u Englesku kako bih naučio sve o tehnikama udaraca. Znanje koje sam tamo stekao primijenio sam prvo na sebi i naučio izvoditi različite tehnike, pa i one najteže poput knuckleballa i topspina. Nakon toga počeo sam podučavati igrače i tako je sve krenulo.”
Služi se kamerama, koje su sastavni dio njegovog posla
Interesovalo nas je, u čemu to igrači najviše griješe kada je u pitanju tehnika udarca.
“Iako se čini prilično jednostavnim uputiti udarac prema golu i sami ste svjedoci da većina tih udaraca ne završi na pravom mjestu. Razlog tome je taj što igrači sami i bez ikakvog ispravljanja razvijaju udarac od malih nogu, te je u obuci nogometaša tehnika udarca vrlo malo zastupljena, što je besmislica s obzirom da se radi o najvažnijem elementu u nogometnoj igri. Kad govorimo o tome što je najbitnije kod svih udaraca, mi koji se bavimo ovim poslom koristimo engleski izraz “clean strike”. Da bi bio dobar, udarac mora biti “čist”, to jest svi tehnički elementi moraju biti zadovoljeni. Neki od tih tehničkih elemenata su položaj stopala, položaj stajne noge, prilaz lopti, zamah, rad gornjeg dijela tijela, točka dodira s loptom i slično. Čak i vrhunski igrači najčešće imaju problema s više tehničkih elemenata odjednom.”
Kako kaže, igraču sa dobrim šutem, mogu se oprostiti neki nedostaci koje eventualno ima.
“Naravno da je bitno imati igrača s dobrom tehnikom udarca, jer se samim time ekipa postaje opasnija za protivnička vrata. Samo zamislite dodatnu vrijednost koju bi ekipa imala da je vrhunski strijelac poput Inzaghija uz sve golove postignute iz blizine imao i vrhunski izrađen udarac iz daljine. Međutim pod tehniku udarca svrstavamo i stvari poput centaršuteva, dugih lopti, golmanskih ispucavanja i slično. Recimo, za svakog trenera bilo bi idealno kad bi na raspolaganju imao igrače koji u bilo kojem trenutku mogu preciznim udarcem gurnuti napadača u izglednu priliku. U nogometu se različiti nedostaci mogu kompenzirati nekim dobrim stranama, pa se isto tako igraču koji je konstantno opasan za protivnička vrata može progledati kroz prste kod nekih grešaka.”
Gorica je prva “ugrabila” priliku da angažuje ovog talentovanog stručnjaka pred kojim je, kako smo konstatovali, svijetla budućnost.
“Volim misliti da je tako, ali vidjeti ćemo kako će se stvari razvijati u budućnosti. Svi treneri uvijek sanjaju o velikim klubovima, ali ja sam trenutno koncentriran isključivo na Goricu. Glavni razlog za to je činjenica da je to jedan od najmodernijih i najinovativnijih klubova u regiji, koji vode izuzetno inteligentni ljudi poput predsjednika Črnka, sportskog direktora Nikoličiusa i trenera Dambrauskasa i samim time nije čudno da je Gorica prva prepoznala vrijednost mog rada. Prije Gorice moje zanimanje bilo je relativno nepoznato i uglavnom sam radio s nekim privatnim klijentima na području Hrvatske. Zbog toga ovim putem želim zahvaliti klubu na ukazanoj prilici i povjerenju.”
U Gorici je od početka šestog mjeseca tekuće godine
Vjeruje da bi mu znanja koje je sada stekao, mnogo pomogla kao fudbaleru.
“Već sam spomenuo da sam ko igrač počeo trenirati po Sylwestrzakovoj metodi i odmah sam bio oduševljen. Ne mogu ni zamisliti koliku razliku sam mogao raditi na terenu da me je netko znao ispravljati kad sam bio još mlađi.”
Ponekad prati i ostale regionalne lige, međutim smatra da je hrvatska liga za razinu iznad ostalih.
“Naravno, uvijek volim pogledati bosansku Premijer Ligu, srpsku Super Ligu i slovensku Prvu Ligu. Međutim, mislim da su klubovi HNL-a u maloj prednosti pred ostalim regionalnim klubovima zbog ligaškog sustava koji omogućava često igranje teških utakmica protiv ekipa poput Dinama, Osijeka, Rijeke, Hajduka itd. Drugim riječima manji broj klubova i velik broj ozbiljnih ekipa po mojem mišljenju automatski povećava kvalitetu lige.”
Sarađivao je sa poznatim hrvatskim nogometašima.
“Prvi igrač s kojim sam ozbiljno surađivao bio je bivši igrač Gorice Farouk Miya koji je ubrzo nakon suradnje uz pomoć poboljšane statistike prodan u turski Konyaspor. Nakon toga imao sam priliku raditi s nekoliko reprezentativaca hrvatske koji igraju u poznatim europskim klubovima. Neki od njih su Marko Rog (Cagliari Calcio), Kristijan Bistrović (CSKA Moskva) i Dario Melnjak (Caykur Rizespor). U budućnosti bih se volio koncentrirati na rad s igračima iz regije, ali naravno da ne odbacujem i ostale mogućnosti.”
Marko Rog u duelu sa Leom Messijem
