Kada je krajem juna ozvaničena saradnja između Anela Hajrića i FK Željezničar, navijači Plavih su sa oduševljenjem dočekali ubojitog napadača, misleći da će uz njega problem realizacije biti prevaziđen. Kako i ne bi, kada u ekipi imate igrača koji je u 29 utakmica postigao 35 golova i tako postavio rekord slovenačke druge lige, jasno je da je optimizam usmjeren ka njegovim dobrim igrama opravdan.
Kako je sezona odmicala, postajalo je sve jasnije kako šef stručnog štaba, Amar Osim, ne računa ozbiljno na Hajrića. Šanse za igru je imao pretežno u prijateljskim utakmicama, dok je u prvenstvu najčešće igrao tek posljednjih par minuta mečeva. Evidentno je da nije dobio priliku da opravda epitet pojačanja, i vrlo je moguće da je Željezničar napravio grešku pri odluci da se olako riješe talentovanog napadača. Vrijeme će pokazati…
Jeste li osim ponude Celja imali još neke ponude? Iz kojih liga?
“Jesam, ustvari već je bio dogovoren transfer sa drugim klubom iz Slovenije, a onda je, večer prije potpisa, došla ponuda iz Celja koju nisam mogao niti htio odbiti.”
Vaš komentar na period proveden u FK Željezničar. Kakav ste odnos imali sa Amarom Osimom?
“Bio je to period pun turbulencija. Kako god ko to smatrao, došao sam u klub jer je to “čuveni” Željo. Zaista mi je bio veliki izazov zaigrati pred punom Grbavicom i pred istom tom publikom zabiti gol. Zato sam i odbio mnogo bolju ponudu iz inostranstva. Međutim korona je prva koja je to spriječila, a kao drugo nisam ni izborio veću minutažu, za vrijeme koje bih mogao ući u formu i ostvariti ciljeve. Odnos sa Osimom je bio korektan i na kraju smo se razišli u “prijateljskoj” atmosferi.”
Smatrate li da ste zaslužili priliku, koja vam nije pružena, u FK Željezničar?
“Naravno, mislim da sam trebao dobiti više prilike na terenu. Smatram da sam igrač koji ulazi u formu na samoj utakmici i nekad mi je dovoljan jedan momenat, možda gol, da moja forma naglo skoči. Za mene je sad sve to prošlost i ne razmišljam više puno o tome.”
Još uvijek imate vremena da napravite zavidnu karijeru, prije svega Vam se otvara prilika u Celju. U kojem evropskom klubu ste oduvijek maštali da zaigrate?
“Mi napadači smo specifični, dosta njih je napravilo dobru karijeru tek u poznim godinama, kad se nisu smatrali više za mlade i talentovane. Nema dvojbe, Bayern je za mene od malih nogu omiljeni klub, kojeg pomno pratim.”
Kakav dojam je na Vas ostavio bosanskohercegovački fudbal? Infrastruktura, igrači, ima li kvaliteta?
“Općenito fudbal po mom mišljenju nije nekvalitetan. Igra se jako žestoko i svako svakog može da pobijedi, što stvara ligu zanimljivom.”
Najinteresantnija anegdota iz FK Željezničar?
“Bilo je puno svakakvih događaja, pa i smiješnih. Put u Izrael ću sigurno pamtiti zauvijek. Od pečenog janjeta koje je putovalo sa nama u avionu, do problema sa koronom, zbog koje je bila utakmica odgođena.”
Do sada niste imali sreće pri izboru klubova, nakon fantastične sezone u Sloveniji, uslijedio je transfer u belgijski Lokeren koji je kasnije proglasio bankrot. Je li ovo dešavanje ostavilo posljedice na Vašu karijeru?
“Sigurno da su dešavanja, od Nove godine pa do proglašenja bankrota u aprilu, ostavila trag na mene. U januaru sam slomio skočni zglob, kad sam trebao obaviti najvažniji i najteži dio rehabilitacije, ostao sam bez kluba, s tim da su u jednom momentu bile zatvorene i sve fizioterapeutske ordinacije, zbog situacije sa koronavirusom. Smatram da je to bilo i presudno, i ujedno i razlog zašto sam došao u lošem stanju na pripreme u Željezničar. Ali to je sve zaboravljeno, davno sam okrenuo novi list i sad sam motiviraniji više nego ikad.”
